Sorry, you need to enable JavaScript to visit this website.

Životinjske ili biljne bjelančevine

povrće
 
Životinjske bjelančevine sve su više izložene kritikama pristaša veganskih ili vegetarijanskih stilova prehrane. Što se tiče biološkog kvaliteta, čak i ako su u modi biljne bjelančevine, nauka je sklonija životinjskim bjelančevinama.

Bjelančevine – ,,građa” organizma

Bjelančevine su tvari od izuzetne važnosti i mogu se nazvati „građom tijela“ jer tijelu trebaju proteini da bi razvilo, popravilo svoje strukture i stvorilo nove, odbranilo se i prenosilo informacije u nervnom sistemu.

Od makronutrijenata, samo bjelančevine imaju sekundarnu energetsku ulogu. Bjelančevine imaju 4kcal/g, poput ugljikohidrata, ali se ne koriste kao izvor energije u normalnim situacijama. Tijelo koristi bjelančevine za dobivanje energije samo kad više nema ugljikohidrate ili masti za održavanje energetskih potreba.

Bjelančevine u hrani sastoje se od 20 aminokiselina. Aminokiseline su osnovni sastojci bjelančevina. One mogu stvarati stotine kombinacija koje daju mnoštvo bjelančevina. Zavisno o mogućnosti sinteze u tijelu, postoje 3 vrste aminokiselina:

  • esencijalne aminokiseline (one se ne mogu sintetizirati u tijelu, moraju se osigurati prehranom);
  • neesencijalne aminokiseline (mogu se sintetizirati u tijelu);
  • uvjetno esencijalne aminokiseline (ne mogu se sintetizirati u određenim fiziološkim ili patološkim uvjetima).
 

Procjena kvalitete bjelančevina

Postoje brojne metode koje prepoznaju i podržavaju Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) pomoću kojih se može utvrditi kvalitet prehrambenih bjelančevina. Proučavajući rezultate ovih testova na bjelančevinama, može se utvrditi da životinjske bjelančevine imaju veći prehrambeni kvalitet, s obzirom na bolju probavljivost i adekvatan sadržaj esencijalnih aminokiselina.

Sadržaj aminokiselina jedan je od najvažnijih kriterija na temelju kojeg se određuje kvalitet bjelančevina. Bjelančevine koje sadrže sve esencijalne aminokiseline u udjelima potrebnima tijelu često se klasificiraju kao visokokvalitetne biološke bjelančevine ili potpune bjelančevine. Općenito, životinjske bjelančevine su potpune bjelančevine visoke biološke vrijednosti (bjelančevine iz jaja, mlijeka, mesa).

Većina bjelančevina biljnog porijekla (iz mahunarki, orašastih plodova i sjemenki, žitarica) su nepotpune ili djelimično potpune bjelančevine jer ne sadrže sve esencijalne aminokiseline ili ih sadrže u ograničenim količinama pa ih se mora kombinirati s komplementarnim bjelančevinama da bi tijelo imalo dovoljnu količinu svih esencijalnih aminokiselina potrebnih za endogenu sintezu bjelančevina. Prema postojećim i vjerodostojnim izučavanjima, danas se smatra kako se jedine potpune bjelančevine biljnog porijekla nalaze u soji.

Sve je više nesporazuma kada je riječ o kvalitetu životinjskih bjelančevina u odnosu na biljne bjelančevine. U današnje vrijeme, kada su vegetarijanstvo, veganstvo i fleksitarizam sve rasprostranjeniji, izvori životinjskih bjelančevina sve su više na meti. U tom je kontekstu vrlo važno sagledati postojeće naučne metode za analizu kvalitet bjelančevina, kako bismo što bolje izabrali.

Preporuke konzumacije bjelančevina trebaju biti što prilagođenije individualnim potrebama. Prekomjerni unos proteina može imati dugoročne štetne učinke. Savremene omnivorne dijete obično sadrže veće količine bjelančevina od dnevnih prehrambenih potreba, posebno u razvijenim zemljama. S druge strane, u određenim kategorijama populacije, kao što su profesionalni sportaši, djeca ili osobe treće životne dobi, veća potrošnja kvalitetnih bjelančevina ključna je za razvoj ili održavanje mišićne mase i ostalih organa i tkiva. 

Nesporazumi na temu vrsta bjelančevina

Čak i ako životinjske bjelančevine imaju bolji kvalitet od onih biljnog porijekla, ako analiziramo sadržaj aminokiselina, u posljednjim su godinama one zanemarene u korist biljnih bjelančevina, a posebno novih biljnih namirnica (kvinoja, sjemenke konoplje itd.)

Nepotpunost životinjskih bjelančevina očituje se u tome što one obično dolaze zajedno s drugim hranljivim sastojcima koji mogu predstavljati opasnost za zdravlje ako se konzumiraju u velikim količinama. Zasićene masti su hranljive tvari koje se najprije povezuju s izvorima životinjskih bjelančevina. Meso, mliječni proizvodi, čak i jaja, sadrže velike količine zasićenih masti ako nisu pažljivo odabrani. Zbog toga se preporučuje odabir nemasnog mesa, ribe i obranog mlijeka kako bi se osigurao unos esencijalnih aminokiselina.

Ako pogledamo biljne izvore bjelančevina, oni daju korisne hranljive tvari, poput vlakana, nezasićenih masti, određenih izoflavona (soja). To je razlog zašto se njihova hranljiva vrijednost više cijeni od životinjskih bjelančevina, iako oni ne osiguravaju na idealan način sve esencijalne aminokiseline.

Optimalan unos bjelančevina

Preporučeni unos bjelančevina za odrasle je 10-15% (maksimalno 20%) ukupnih kalorija, od čega mora biti pola životinjskih i pola biljnih bjelančevina.
Za odrasle koji se ne bave profesionalnim sportom, prosječna potreba za bjelančevinama je 0,75 g/kg dnevno. Potrebno je unositi više bjelančevina u djetinjstvu, trudnoći, za vrijeme dojenja te kod profesionalnih sportaša.
Ravnoteža je ključna riječ i kada se radi o izvorima bjelančevina. Za većinu ljudi, pola dnevnog unosa bjelančevina treba biti životinjskog porijekla, a pola biljnog.
Article Type