Sort by
Sort by

Nauka o gubljenju težine

Nauka o gubljenju težine
Laura Camurri

By Laura Camurri, PhD. Nestlé Institute of Health Sciences

Većina nas sluša iste savjete za gubljenje težine tokom čitavog života: vježbajte i vodite računa da jedete odgovarajuću hranu, u odgovarajućim količinama. Nova naučna istraživanja međutim tome mogu dati drugu dimenziju: ćelijska aktivnost u Vašem tijelu utiče na to koliko ćete težine izgubiti ili kako Vaše tijelo odgovara na određenu hranu. 

U Nestlé Institutu zdravstvenih nauka naš tim gleda na gubljenje težine na molekularnom nivou: kako Vaše tijelo metabolizira hranu? Zašto neki ljudi gube težinu lakše od drugih? Zašto neki ljudi održavaju težinu, a neki ne? I zašto gubitak težine pomaže u sprečavanju dijabetesa kod nekih ljudi, a kod drugih ne? 

Zašto neki ljudi gube težinu lakše od drugih?

Sve su to važna pitanja koja omogućavaju da se na ishranu i zdravlje gleda na personaliziraniji način. Ako razumije molekularne varijacije kod različitih osoba, zdravstvena zajednica može obezbijediti rješenja koja zaista imaju uspjeha, umjesto da pokušava primijeniti jednostrani pristup, koji bi trebao odgovarati svima. 
Investirali smo u istraživanje da bismo svima pomogli da bolje razumiju svoj jedinstveni metabolizam i nutritivne potrebe, u nadi da će se pronaći personaliziranija rješenja. U nastavku su tri nova učenja zasnovana na našim najnovijim naučnim istraživanjima: 

Male mašine koje to mogu uraditi

Vaše ćelije sadrže mitohondrije: razmišljajte o njima kao mašinama koje Vašim ćelijama daju energiju. Ove mitohondrije pretvaraju hranu u energiju – a niko od nas nema isti broj mitohondrija. Mladi ljudi koji puno vježbaju imaju na stotine mitohondrija u svojim ćelijama, dok stariji ljudi ili oni koji nisu aktivni imanju manje mitohondrija, pa dakle i manje ‘snage’ da proizvodu energiju iz hrane. 

Mitochondria turn food into energy

Nestlé je u decembru 2016. godine, zajedno s Univerzitetom u Lozani i Federalnom politehničkom školom (École Polytechnique Fédérale de Lausanne) iz Lozane u Švajcarskoj, sproveo studiju da bi se proučio efekat vježbanja na ove ćelijske mašine. Otkrili smo nešto zaista fascinantno: vježbanje ne samo što povećava broj mitohondrija prisutnih u Vašim ćelijama već također čini da proteini koji proizvode energiju koje sadrže mitohondrije prave zajedničke klastere. To znači da vježbanje ustvari mijenja proces pretvaranja hrane u energiju i čini generiranje energije efikasnijim. 

Zašto je to važno? Dok nastojimo pronaći personalizirana nutritivna rješenja kako bismo iskoristili efekte vježbanja, jasno nam je da povećanje broja mitohondrija samo za sebe neće biti dovoljno. Da bismo bili efikasniji, trebali bismo im pomoći da naprave svoj klaster proteina –  mi ustvari pokušavamo organizirati mitohondrijalnu žurku u ćeliji i učiniti da gosti započnu međusobnu interakciju! 

Metabolički ‘master prekidač’

Uredu, znamo da zvuči pomalo ludo da bi mogao postojati pravi nutritivni proizvod koji bi podražavao efekte vježbanja. Ali to nije tako daleka budućnost kao što zvuči. 

Istraživali smo efekte enzima koji se zove AMPK, koji je neka vrsta metaboličkog master prekidača koji pomaže Vašim mišićima da pretvore glukozu i mast u energiju. AMPK upozorava Vaše tijelo kada Vam je potrebno više energije, npr. kada vježbate. Naši istraživački timovi otkrili su da se AMPK može kontrolirati,   što znači da bi mogao postojati način primjene tog enzima koji bi omogućio dovođenje više glukoze iz krvi u mišiće i povećao količinu masti koja se pretvara u energiju. 

Inovacija poput ove ne bi trebala biti zamjena za vježbanje, ali bi mogla pomoći ljudima s hroničnim bolestima, poput gojaznosti ili dijabetesa tipa 2, koji ne mogu redovno vježbati, ili onima koji se oporavljaju od neke povrede koja ograničava njihovu fizičku aktivnost. Ako bismo mogli razviti proizvod koji bi pojačao efekte AMPK, to bi nekome ko se rekreira brzim hodanjem moglo proizvesti efekat pojačanja metabolizma kao da je trčao 20 minuta ili vozio bicikl 40 minuta. Ovo je veoma uzbudljiva perspektiva za one koji se bore s hroničnim bolestima. 

Različit tip otiska prsta

Dijabetes tip 2 također je oblast istraživanja s visokim potencijalom. Za pojedince koji se nalaze u predijabetičnoj fazi i imaju višak kilograma vjeruje se da gubljenje težine sprečava razvoj bolesti. Međutim, to nije uvijek slučaj. Istraživači nisu nikad dobili tačan odgovor na pitanje zašto su neki ljudi koji su izgubili težinu time uspješno spriječili razvoj dijabetesa tip 2, dok drugi dobiju tu bolest uprkos gubitku težine. 

Nestlé scientists at work

Mi smo krenuli u novo istraživanje, zajedno s istraživačima s univerziteta u Mastrihtu i Kopenhagenu, na osnovu kojeg su identificirani određeni markeri u krvi  – o kojima smo počeli razmišljati kao o ‘lipidnom otisku prsta’  – na osnovu kojih se mogu razlikovati ljudi u predijabetičnom stanju za koje je vjerovatno da će odgovoriti na gubitak težine boljom kontrolom šećera i kod kojih se dijabetes tipa 2 može uspješno spriječiti. 

Ovaj ‘otisak prsta’ daje nam takozvani ‘biomarker’, koji profesionalnim zdravstvenim radnicima omogućava da sagledaju koji će pacijenti reagirati, a koji neće reagirati boljom kontrolom šećera nakon gubitka težine. To može pomoći u izboru individualnog nutritivnog puta koji najbolje odgovara stanju pacijenta. Drugim riječima, to može pomoći u načinu na koji pristupamo dijagnozi i liječenju osoba kod kojih postoji rizik da obole od dijabetesa. 

Šta to znači?

Sve više otkrivamo da se svačije tijelo ponaša na drugačiji način. Pored toga što postoje osnovni pristupi koje svi mi trebamo primijeniti kako bismo poboljšali svoje zdravlje, ima prostora i za nova otkrića i unapređenja na jednom višem, ličnom nivou. 

Naše istraživanje pomaže nam da razumijemo u kojoj mjeri personalizirani nutritivni proizvodi mogu ponovo oblikovati način na koji gledamo na svoje zdravlje. Gubitak težine samo je jedan dio te slagalice.