Sarajevo, 14. oktobar 2023. - Međunarodni dan elektronskog otpada je godišnja kampanja podizanja svijesti koju je pokrenuo WEEE Forum (Međunarodna zajednica neprofitnih i ovlaštenih operatera sistema sakupljanja e-otpada), koja okuplja interesne grupe širom svijeta kako bi se promovisao pravilan tretman električnog i elektronskog otpada, sa ciljem da se omogući ponovna upotreba i reciklaža.
Prema Ujedinjenim narodima, u 2030. godini će se proizvesti 9 kg elektronskog otpada po osobi širom svijeta. To znači da će se odbaciti 74,7 miliona tona elektronskog otpada u toku jedne godine, što je ekvivalentno količini vode potrebnoj da napuni oko 29.880 olimpijskih bazena (o.p. standardni olimpijski bazen ima zapreminu od 2.500 kubnih metara). Samo 17,4 posto ovog otpada, koji sadrži mješavinu štetnih supstanci i dragocjenih materijala, bit će zabilježeno kao pravilno prikupljeno, tretirano i reciklirano širom svijeta. Preostalih 50,6 miliona tona će ili završiti na deponijama, biti spaljeno ili ilegalno trgovano i tretirano na neadekvatan način ili jednostavno nagomilano u domaćinstvima. Čak i u Evropi, koja predvodi svijet u recikliranju elektronskog otpada, samo 54% elektronskog otpada se zvanično prijavljuje kao prikupljeno i reciklirano, a nedostatak svijesti javnosti sprječava zemlje da razvijaju cirkularne ekonomije za elektronsku opremu.
Osim elektronskog tu je i onaj tako reći nevidljivi digitalni otpad o kojem se rijetko govori. „Digitalni otpad je postao aktuelan u onom trenutku kada se pojavila svijest o tome da je za skladištenje elektronskih informacija, kao i za proizvodnju neophodnih električnih uređaja, potrebna ogromna količina električne energije što za sobom povlači i veliki negativan uticaj na našu okolinu, generišući CO2 emisije i emitirajući i druge zagađivače u našu okolinu što mijenja lice naše planete“, objašnjava početak svijesti o digitalnom otpadu Nenad Maslovarić, menadžer za IS/IT operacije kompanije Nestlé za Jugoistočnu Evropu.
Iako mnogi digitalni otpad smatraju virtualnim, pa samim tim i nestvarnim, Maslovarić nas uvjerava kako se itekako radi o stvarnom otpadu koji ugrožava postojanje čovječanstva: “Za čuvanje i prenos velike količine ničijih ili neželjenih podataka u vidu spam e-mailova i sl. neophodna je ogromna količina električne energije, čija proizvodnja generiše značajne količine CO2 što ga čini više nego stvarnim i njegov uticaj na nas izuzetno negativnim“.
Koliko ste do sada puta rekli ovo ću sačuvati „jer možda će mi zatrebati“, iako već znate da vam neki fajlovi nikada neće biti potrebni. Skladištenjem, objavljivanjem i razmjenom informacija koje nisu neophodne stvaramo digitalni otpad. S druge strane svako od nas danas ima slobodu da sam procijeni šta želi zadržati kao digitalnu informaciju, pa tako još uvijek ne postoji svijest o posljedicama skladištenja svakog bita. No, šta je najteži digitalni otpad? „Pitanje je pomalo filozofsko, jer digitalni otpad je fizički bezdimenzionalan, prosto nema masu, nema svoj fizički oblik i zato nam se čini da ni na koji način ne utiče na nas. Fizičku dimenziju zapravo imaju skladišni uređaji na kojima se digitalni otpad nalazi i komunikacioni uređaji i infrastruktura preko kojih taj isti otpad prolazi putujući od onoga ko je taj otpad generisao do krajnjeg odredišta. Zato usmjeriti fokus na samo određenu vrstu datoteka bi bilo pogrešno, jer u koštac se mora uhvatiti sa svim vrstama nepotrebnih i neželjenih fajlova podjednako“, pojašnjava Maslovarić.
Nekontrolisan rast digitalnog otpada, izuzetno lako skladištenje mailova, dokumenata, fotografija, video materijala (sjetite se i ranije spomenutih spam mailova), nedostatak svijesti ljudi da isti predstavlja problem, nedostatak zvaničnih statistika o uticaju digitalnog otpada na naš život čini da digitalni otpad još uvijek u javnosti nije dovoljno prepoznat kao problem, što doprinosi činjenici da se digitalni otpad u budućnosti samo nagomilava. Svjesni ovih činjenica kako digitalni otpad utiče na našu životnu sredinu, u kompaniji Nestlé imaju jasne korake koje poduzimaju kako se digitalni otpad ne bi gomilao i na taj način ostavljao negativan otisak na našu okolinu, što drugima može poslužiti kao primjer odgovornog poslovanja.
„U kompaniji Nestlé smo donijeli propis po kome svaki fajl u Cloud-u, stariji od dvije godine, podliježe brisanju, pri čemu zaposleni imaju pravo da obrazlože zbog čega je taj fajl bitan i da eventualno prolongiraju brisanje istog. Također, koristimo filtere protiv svake vrste neželjenih e-mailova kako bi smanjili broj istih na najmanju moguću mjeru. Naše zaposlene edukujemo na različite načine da smanje broj razmijenjenih e-mailova i u iste uključuju samo ljude koji moraju biti uključeni. Također, prostor za skladištenje starih e-mailova je od skoro ograničen u razumnoj mjeri, pa će zaposleni morati da pravilno procijene šta je zaista neophodno čuvati. Arhive fajlova dobrim dijelom smo prebacili u Cloud u kome također postoje limiti u kapacitetu, tako da smo ograničili beskonačno skladištenje fajlova i smanjili lokalnu potrošnju električne energije kroz eliminiranje lokalnih fajl servera i samim tim optimizirali korištenje skladišnih kapaciteta“, otkriva naš sagovornik.
Naša misija smanjenja e-otpada
Prema mišljenju Maslovarića, edukacija je ključna za dugoročno rješenje problema digitalnog otpada. Također, smatra da kao što redovno čistimo fizički prostor u kojem boravimo, isto tako s vremena na vrijeme trebamo obaviti i digitalno čišćenje.
„Brisanje nepotrebnih datoteka, organiziranje mapa i redovno pregledavanje sadržaja, ključno je za održavanje digitalne higijene. Mi u Nestléu osim toga koristimo i blokade saobraćaja prema sajtovima koji generišu neželjeni sadržaj i opterećuju korisnika reklamama. Praktično pokušavamo da blokiramo neželjeni i bespotrebni sadržaj koliko god to trenutna tehnologija omogućava. Ali u svemu je ključna edukacija zaposlenih pri čemu je potrebno iznalaziti inovativne načine komunikacije koji će upravo zaposlenima skrenuti pažnju na važnost održavanja digitalne higijene“.
Osim digitalnog otpada, Maslovarić otkriva kako se u kompaniji Nestlé posebna pažnja posvećuje i smanjenju stvaranja e-otpada, što se pokazalo kao dobra praksa unutar kompanije.
„Na smanjenje količine elektronskog otpada su direktno uticale odluke naše kompanije da se upotrebni rok trajanja laptop/desktop računara sa nekadašnjih tri (koliko je iznosio i garantni period za uređaje) poveća na najmanje četiri godine, a servera i printera na pet godina. To za sobom povlači i dodatne napore za održavanje tih uređaja u funkcionalnom stanju, posebno sa aspekta softverske funkcionalnosti, uključujući održavanje najvišeg stepena zaštite od zlonamjernih upada u naše sisteme. Omogućili smo našim uposlenicima da otkupe laptop računare na kojima rade i na taj način ih stimulišemo da čuvaju opremu, znajući da će imati pravo da je otkupe kroz najmanje četiri godine. Tako smo značajno smanjili broj oštećenja opreme i samim tim izbjegli, u određenoj mjeri, generisanje e-otpada. Elektronska oprema koju ne prodamo, a koja više nema upotrebnu vrijednost, se šalje na reciklažu ovlaštenim kompanijama. Također je u toku i inicijativa, na nivou cijele kompanije, da našu iskorištenu e-opremu otkupljuje određena globalno prisutna kompanija i dalje brine o njenoj ponovnoj upotrebi ili reciklaži, što posebno može biti zanimljivo u krajevima svijeta gdje proces reciklaže nije dovoljno razvijen, dok mi, kao ekološki svjesna kompanija, želimo da imamo što je moguće ujednačeniji pristup problemu e-otpada širom svijeta“.
Kompanija Nestlé ovim aktivnostima se pokazala kao odgovorna korporacija koja je poduzela konkretne korake kako bi se suprotstavila digitalnom i e-otpadu. Implementirali su politike brisanja starih fajlova u oblaku, koriste filtere za neželjene e-mailove, a uz sve to educiraju zaposlene o smanjenju digitalnog otpada, čime su pokazali da se može postići održiviji pristup upotrebi tehnologije, smanjujući tako ekološke posljedice koje donosi digitalna era.