Sort by
Sort by

Od A do Ž o prehrani

A

 

Acidofil (Lactobacillus Acidophilus)
Acidofil je probiotička bakterija koja se obično nalazi u jogurtu. Glavna uloga probiotičkih bakterija je ravnoteža crijevne mikroflore kroz borbu sa štetnim bakterijama i onemogućavanja njihovog rasta i razmnožavanja u crijevima. Probiotičke bakterije preživljavaju probavu u želucu i pomažu u očuvanju crijevnog trakta. Dobra ravnoteža „dobrih“ bakterija u crijevima smanjuje rizik od zdravstvenih problema.

Aditivi (Dodaci)
Aditivi se koriste za čuvanje hrane i/ili poboljšavanje ukusa, izgleda, kvalitete i postojanosti. Mnoge tvari koje se koriste kao aditivi i prirodno postoje u hrani. Aditivi se navode u popisu sastojaka pakovane hrane i opisani su kroz svoju funkciju u hrani, nakon čega je naveden tačan naziv ili broj koji je jedinstven svakom aditivu, npr. emulgator (322). Aditivima se daju brojevi, kako bi se lakše identifikovali jer su im imena ponekad preduga i komplikovana.

Aminokiseline
Aminokiseline su sastavni dio bjelančevina. Postoji 20 različitih vrsta aminokiselina, koje se spajaju na drugačije načine kako bi se dobile različite bjelančevine. Tijelo može proizvesti neke bjelančevine, ali neke se moraju unijeti hranom.

Anemija
Anemija se odnosi na različita stanja u kojima je smanjena koncentracija hemoglobina, molekule koja prenosi kisik u krvi. Uobičajeni simptomi anemije su umor i zamor. Najuobičajeniji uzroci anemije su nedostatak željeza, folne kiseline i/ili vitamina B 12 (perniciozna anemija).
Anemija nedostatka željeza je najuobičajena anemija i može je izazvati nedovoljan unos hrane koja sadrži željezo. Hrana koja sadrži željezo je meso, plodovi mora, perad, hljeb i žitarice od integralnog zrna, orašasti plodovi i zeleno lisnato povrće. Željezo iz mesa, plodova mora i peradi se bolje apsorbuje od onog iz biljaka.
Druga vrsta anemije je perniciozna anemija, koja se javlja kada tijelu nedostaje intrinzični faktor (tvar koja pomaže tijelu u apsorbciji vitamina B12 iz hrane). Perniciozna anemija je rezultat nedostatka vitamina B12.

Antioksidansi
Antioksidansi su spojevi koji pomažu u zaštiti tijela od oštećenja koje uzrokuju slobodni radikali. Tijelo proizvodi vlastite antioksidanse, a nalaze se i u hrani poput voća i povrća, čaja, kafe, crne čokolade i crnog vina. Uobičajeni antioksidansi su vitamini C, E i A i fitokemikalije poput polifenola. Hrana bogata antioksidansima je korisna za zdravlje i zdrav život.

Arome
Arome su kategorije dodataka ishrani koje se dodaju kako bi dobila određeni ukus. Postoje tri vrste aroma, prirodna, identična prirodnoj i umjetna.

Aspartam
Aspartam je umjetni zaslađivač koji sadrži dvije aminokiseline – aspartat i fenilanin. Te aminokiseline se prirodno nalaze u hrani poput mesa, povrća, mliječnih proizvoda i žitarica. Pojedinačno te aminokiseline nisu slatke, ali zajedno daju intenzivan sladak ukus koji je oko 200 puta slađi od šećera.

B

 

Bjelančevine
Bjelančevine su esencijalni nutrijenti koji se u tijelu koriste za rast i obnovu stanica te kao izvor energije. Bjelančevine se nalaze u biljkama i hrani životinjskog porijekla. Izvori bjelančevina su meso, jaja, mliječni proizvodi, orašasti plodovi i sjemenje, sušeni grah i leća

C

 

Cikorija
Cikorija je biljka čiji korijen se može peći, samljeti i koristiti za spravljanje toplog napitka. Cikorija se može koristiti kao nadomjestak za kafu ili čaj, ali za razliku od obične kafe ili čaja, cikorija ne sadrži kofein.

Cink
Cink je mineral koji ima važnu ulogu u mnogim funkcijama organizma, uključujući zacjeljivanje rana, a može se pronaći u kamenicama, govedini i hljebu i žitaricama od integralnih zrna.

D

 

Dijabetes
Dijabetes je stanje u kojem tijelo ima problema sa kontrolisanje nivoa glukoze (šećer) u krvi. Postoje tri tipa dijabetesa: tip 1 (ranije zvan dijabetes ovisan o inzulinu) gdje se više ne proizvodi inzulin; tip 2 dijabetes mellitus (ranije zvan dijabetes neovisan o inzulinu (gdje tijelo ne reaguje dobro na inzulin ili proizvedeni inzulin ne djeluje kako treba; i trudnički dijabetes, dijabetes tipa 2 koji se javlja za vrijeme trudnoće.

E

 

Ehinacea
Ehinacea je biljka cvjetača koja se često koristi kao biljni lijek za jačanje imunološkog sistema i smanjivanje rizika od manjih infekcija.

Elektroliti
Elektroliti su minerali u otopini. Najvažniji elektroliti u tijelu su natrij, kalij, kalcij, magnezij, klorid i fosfat. Minerali imaju važnu ulogu u procesima u tijelu, kao što su funkcije živaca i mišića i ravnoteža tekućine. Nivo elektrolita u tijelu može narušiti gubitak velike količine tekućine, kao što je povraćanje, proliv i pojačano znojenje.

Emulgatori
Emulgatori su dodaci hrani koji pomažu miješanju ulja i vode. Primjer emulgatora koji se koristi u hrani je sojin lecitin.

Energija
Energija u hrani se mjeri kilodžulima (kJ) ili kalorijama (Cal). Naš organizam treba energiju za fizičke funkcije poput disanja i probave, za svakodnevne aktivnosti i fizičke aktivnosti. Dnevne potrebe za energijom se razlikuju zavisno o dobi, polu, težini i nivou aktivnosti.

Esencijalne masne kiseline
Esencijalne masne kiseline su vrsta masnoća potrebna za pravilno funkcionisanje i razvijanje, ali se trebaju unijeti hranom jer ih tijelo ne proizvodi samo. Postoje dvije esencijalne masne kiseline – linolna kiselina (omega-6 masna kiselina) i alfa-linolenska kiselina (omega-3 masna kiselina). Dobar izvor linolne kiseline su polinezasićena ulja, margarini, neki orašasti plodovi (npr. orasi) i neke sjemenke (npr. sezam). Dobar izvor linolenske kiseline su kanolino ulje, laneno sjeme i orasi.

F

 

Fitoestrogeni
Fitoestrogeni su biljne hemikalije koje se nalaze u prirodi, a strukturom su slične ljudskom hormonu estrogenu. Najčešći fitoestrogeni su izoflavoni koji se mogu pronaći u soji i lignanima iz sjemena lana. Fitoestrogeni se u tijelu ponašaju slično kao estrogen i vjeruje se da olakšavaju neke simptome menopauze i korisni su za zdravlje općenito.

Fitohemikalija

Fitohemikalija ili fitonutrijent je hemikalija ili nutrijent biljnog porijekla. Postoje stotine fitohemikalija u biljkama, a vjeruje se da mnoge još treba otkriti. Vjeruje se da su fitohemikalije korisne za opšte zdravlje. Neke često spominjane fitohemikalije su antioksidansi poput flavonoida u voću i povrću, likopen u paradajzu i polifenoli u zrncima kafe i kakaa. Biljni steroli (vidi fitosterole) su druga vrsta fitohemikalije.

Fitosteroli
Fitosteroli su spojevi koji imaju strukturu poput holesterola te se u malim količinama nalaze u biljnom ulju, voću, mahunarkama i orašastim plodovima. Kad se redovito konzumiraju u koncentrisanim proizvodima poput margarina koji sadrži fitosterol, mogu pomoći u smanjivanju nivoa holesterola smanjujući njegovu apsorpciju.

Flavonoidi
Flavonoidi su vrsta polifenola, što je grupa biljnih hemikalija slične hemijske strukture koje u tijelu djeluju kao antioksidansi. Izvori flavonoida su vino, grožđe, jabuke, čaj, luk i bobičasto voće. Flavonoidi se u manjim količinama nalaze u većini povrća i voća.

Folna kiselina
Folna kiselina je B vitamin koji se nalazi u zelenom lisnatom povrću, voću (npr. banane i narandže), mahunarkama i kikirikiju. Također se dodaje u neke žitarice. Folna kiselina je potrebna za pravilan razvoj stanica. Adekvatan unos folne kiseline u periodu prije trudnoće i u prva tri mjeseca trudnoće može smanjiti rizik od defekata neuralne cijevi kod embriona.

Fruktoza
Fruktoza je monosaharid (šećer) koji se u prirodi nalazi u voću i medu. To je najslađi prirodni šećer. Glukoza i fruktoza se spajaju kako bi se napravio običan šećer, saharoza. Fruktoza se koristi i kao zaslađivač u nekoj obrađenoj hrani.

G

 

GDA (Guideline Daily Amounts) – Smjernice za dnevni unos
GDA pomaže potrošačima u razumijevanju nutritivnih informacija na pakovanju hrane. Smjernice za dnevni unos informišu potrošače o količinama masnoća, zasićenih masnoća, šećera, kalorija, ugljikohidrata, bjelančevina, vlakana, soli i natrija koje se smatraju zdravim za svakodnevnu ishranu.
Vrlo je rijetko da pojedinac u potpunosti konzumira dnevnu količinu nutrijenata koje GDA navodi. Stoga je svrha GDA-a pokazati potrošačima od čega se sastoji zdrava ishrana.
GDA pokazuje koji postotak potrošačevog dnevnog unosa nutrijenata sadrži jedno serviranje proizvoda.
Glukoza
Glukoza je monosaharid (šećer). Hrana koja sadrži ugljikohidrate se tijekom probave raščlanjuje u glukozu. Stanice tijela koriste glukozu za stvaranje energije.

Gluten
Gluten je tip bjelančevina koji se nalazi u biljkama poput pšenice, raži, pšenoraži i zobi. Za neke ljude, gluten je alergen.

Glihemijski indeks (GI)
Glihemijski indeks (GI) je rangiranje hrane koja sadrži ugljikohidrate prema učinku koji ima na nivo glukoze u krvi. Tijelo sporije razgrađuje niske GI ugljikohidrate, a rezultat je postupno povišenje nivoa šećera u krvi. Visoki GI ugljikohidrati se brže razgrađuju, a rezultat je brži rast nivoa šećera u krvi. GI manji od 55 se smatra niskim, 56-69 srednjim, a 70 i više visokim. Hrana sa niskim GI je korisna za svakoga, pogotovo za one sa dijabetes mellitusom, kao pomoć u kontroli nivoa glukoze u krvi. Hrana sa visokim GI može biti korisna za sportiste, kao izvor glukoze koja brže potiče mišiće na rad. GI se koristi za uspoređivanje hrane sa sličnom količinom ugljikohidrata, na primjer jednog hljeba sa drugim i jedne vrste žitarica sa drugom.

Glihemijsko opterećenje (GL)
Glihemijsko opterećenje, kao i GI (Glihemijski indeks), je način rangiranja hrane koja sadrži ugljikohidrate. Ipak, glihemijsko opterećenje uzima u obzir i GI hrane i količinu ugljikohidrata u jednom obroku.

GL = (GI X ugljikohidrata po obroku (g)) □ 100

GL u iznosu od 20 ili više je visok, od 11 do 19 je srednji, a od 10 i manje je nizak.
Zbog toga što uzima u obzir količinu ugljikohidrata u hrani, GL se koristi za određivanje uticaja različitih vrsta hrane na nivo glukoze u krvi.

H

 

Hidrogenizirane masnoće
Hidrogenirane masnoće su biljne masnoće koje su hemijski promijenjene dodavanjem hidrogena (hidrogenizacija), sa svrhom da se učvrste. Pretvaranje tekućeg ulja u čvršći oblik ga čini stabilnijim za korištenje u proizvodnji hrane. Izvori hidrogeniziranih masnoća su neki margarini za kuhanje, keksi, kolači, pite i kokice te većina ulja za prženje.

Holesterol
Holesterol je mastima slična supstanca koja ima važnu funkciju u tijelu, sastavni je dio strukture stanica, a koriste ga i neke žlijezde za stvaranje polnih hormona. Postoje dvije vrste holesterola u krvi: HDL (lipoprotein velike gustoće) ili „dobri“ holesterol i LDL (lipoprotein male gustoće) ili „loš“ holesterol. Visoki nivoi LDL-a u krvi mogu povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti.

I

 

Indeks tjelesne mase (engleski Body mass index, krat. BMI)
Indeks tjelesne mase je način na koji se može procijeniti je li osoba u zdravom rasponu težine u odnosu na visinu. BMI se računa dijeljenjem težine u kg sa visinom u metrima na kvadrat (BMI = kg/m2). Za ljude sa BMI-om između 18-25 kg/m2 smatra se da su zdrave težine, 25-30 kg/m2 preteški i preko 30 kg/m2 gojazni.

Inulin
Inulin je vrsta topivog vlakna koji se nalazi u nekim biljkama. Inulin ima pozitivan uticaj na tijelo pospješivanjem rasta korisnih crijevnih bakterija. Zbog takvog uticaja, inulin je poznat kao prebiotik.

Inzulin
Inzulin je hormon kojeg proizvodi gušterača kao odgovor na hranu koju jedemo. Osnovna uloga inzulina je preuzeti glukozu iz krvi i preseliti je u tjelesne stanice, tako da stanice mogu koristiti glukozu za energiju.

K

 

Kalcij
Kalcij je mineral koji je sastavni dio naših kosti. Mliječni proizvodi poput jogurta, mlijeka i sira su bogat izvor kalcija, a može se pronaći i u konzervisanom lososu i sardinama sa kostima, u nekim orašastim plodovima, sjemenkama i proizvodima od soje, soku od narandže i žitaricama.

Kalij
Kalij je mineral koji igra važnu ulogu u našem živčanom sistemu, a nalazi se u voću, povrću, mlijeku i mesu.

Kalorije (Cal)
Kalorije su jedinice energije. Kao jedinice energije koriste se i kilodžuli (kJ). Jednoj kaloriji odgovara oko 4,18 kilodžula.

Kardiovaskularna bolest
Kardiovaskularna bolest je ime koje se daje grupama bolesti koje pogađaju srce i/ili krvne žile, a uključuju moždani udar, srčani udar, anginu i povišeni krvni pritisak.

Kilodžuli
Kilodžul (kJ) je jedinica mjere za energiju. Osim kilodžula, koriste se i kalorije. 4,18 kilodžula jednako je jednoj kaloriji.

Kofein
Kofein se prirodno nalazi u biljkama. Uobičajeni izvor su zrna kafe, listići čaja, bobice guarane, a manje količine mogu se pronaći i u zrncima kakaa. Kofein djeluje kao stimulans živčanog sistema, povećevajući mentalnu pozornost.

Konzervansi
Konzervansi su vrsta dodatka ishrani koji pomažu u sprječavanju kvarenja hrane i čuvaju kvalitet hrane duže vrijeme.

L

 

Laktoza
Laktoza je šećer kojeg prirodno sadrži mlijeko. Radi se o disaharidu koji se sastoji od 2 šećera (glukoza i galaktoza).

M

 

Makronutrijent
Ugljikohidrati, masnoće, bjelančevine i alkohol se nazivaju makronutrijentima. Makronutrijenti opskrbljuju tijelo energijom. Trebamo makronutrijente (uz iznimku alkohola) u većim količinama nego vitamine i minerale koji se nazivaju mikronutrijentima.

Maltodekstrin
Maltodekstrin je polisaharid (dugi lanci šećera) koji se radi od kukuruza ili pšeničnog skroba i koristi se u hrani poput slatkiša, grickalica i deserata.

Masnoća
Masnoća je osnovni makronutrijent koji se koristi za tjelesne funkcije poput izolacije, zaštite organa, za pohranu energije i opskrbu vitaminima topivim u masnoći (A, D, E i K). Tipovi masnoća su zasićene masnoće, mononezasićene masnoće, polinezasićene masnoće i trans-masnoće. Nutricionisti preporučavaju ograničavanje zasićenih i trans-masnoća u ishrani.

Mikronutrijent
Mikronutrijenti su osnovni nutrijenti poput vitamina i minerala, koje naše tijelo treba u malim količinama. Mikronutrijenti su potrebni za održavanje dobrog zdravlja i opšte funkcionisanje organizma.

Minerali
Minerali su spojevi koji se nalaze u stijenama i metalnim rudama. Biljke upijaju minerale kroz tlo, a životinje dobivaju te minerale jedući biljke ili druge životinje. Tijelu su potrebni minerali poput kalcija, fosfora, magnezija, sumpora, kalija, klorida i natrija. Elementi u tragovima su minerali koje tijelo treba u manjim količinama, poput željeza, cinka, joda, selena, bakra, mangana, fluorida, kroma, molibdena.

Mononezasićene masnoće

Mononezasićene masnoće su „dobre masnoće“ i nalaze se u avokadu, orašastim plodovima poput kikirikija, badema, indijskih oraščića, makadamija i maslinovog ulja i ulja kanole.

N

 

Natrij
Natrij je mineral koji je sastavni dio soli. Iako naš organizam treba određenu količinu soli, kod nekih ljudi prevelika količina može izazvati povišeni krvni pritisak.

Natrijev glutamat (Monosodium glutamate, MSG)
Natrijev glutamat se u prirodi nalazi u hrani poput paradajza, gljiva i soja umaka. MSG funkcioniše i kao pojačivač ukusa te se ponekad dodaje proizvodima poput supa i umaka. Na listi sastojaka se prikazuje kao „pojačivač ukusa (natrijev glutamat)“ ili „pojačivač ukusa (621)“.

Nerastopiva vlakna
Nerastopiva vlakna su vrsta prehrambenih vlakana koja se nalaze u žitaricama, kori nekog voća i povrća, orašastim plodovima, sjemenkama i često u hljebu bogatom vlaknima. Nerastopiva vlakna apsorbiraju vodu iz debelog crijeva što pomaže u omekšavanju sadržaja crijeva i potpomaže urednost.

O

 

Omega 3
Omega-3 masnoće su esencijalne polinezasićene masne kiseline. Esencijalne znači da ih samo tijelo ne može proizvesti, već se moraju unijeti hranom. Mogu se svrstati u 3 različita tipa: dokosaheksaenoičnoj kiselina (DHA), eikosapentaenska kiselina (EPA) i alfa linolenska kiselina (ALA). Tjelesna tkiva mogu direktno koristiti EPA i DHA. ALA se u tijelu može pretvoriti u EPA i DHA, iako to nije baš učinkovito, budući da se samo 15% ALA pretvori u EPA i DHA.

Otporni skrob
Otporni skrob je vrsta skroba koja fermentira zbog bakterija iz debelog crijeva. Ta fermentacija ima sličan uticaj na prehrambena vlakna, pomažući u održavanju zdravih crijeva. Izvori otpornog skroba su mahunarke, neke vrste hljeba i žitarica i nezrele banane.

P

 

Pektin
Pektin se prirodno nalazi u voću i često se dodaje hrani kako bi je zgusnuo ili stabilizovao. Pektin se također koristi u tabletama za grlo zbog svojih umirujućih osobina.

Polifenoli
Polifenoli su prirodne biljne hemikalije, uključujući flavonoide, katehine, izoflavonoide, lignane i antocijanine. To su antioksidansi koji mogu zaštititi od oksidativne štete i najčešće se nalaze u voću i povrću, čaju, kafi, soji, sjemenju, leći, nekim crnim čokoladama i crnom vinu.

Polinezasićene masnoće
Polinezasićene masnoće su „dobre masnoće“. Postoje dvije vrste polinezasićenih masnoća: omega-3 i omega-6. Omega-6 masne kiseline se nalaze u suncokretovom ulju, nekim margarinima, nekim orašastim plodovima (npr. lješnjacima), nekom sjemenju (npr. sezam, suncokret) i mahunarkama. Omega-3 masne kiseline se mogu naći u masnim ribama poput skuše, sardina, lososa i tune, kao i u kanoli i sojinom ulju.

Prebiotik
Prebiotik je tvar koja promiče rast korisnih bakterija u crijevima. Prebiotici djeluju tako što osiguravaju hranu za crijevne bakterije. Primjeri prebiotika su inulin i fruktooligosaharidi.

Prehrambena vlakna
Prehrambena vlakna su neprobavljiv oblik ugljikohidrata od kojih postoje tri tipa, nerastopiva vlakna, topiva vlakna i otporni skrob. Nerastopiva vlakna pomažu u održavanju zdravog metabolizma, upijajući vodu koja omekšava sadržaj crijeva. Uglavnom se nalaze u hrani koja se temelji na pšenici, poput hljeba i žitarica, ali i u orašastim plodovima, sjemenkama, voću i povrću. Topiva vlakna, koja se mogu pronaći u voću, povrću, zobi, suhom grahu i grašku, usporavaju pražnjenje želuca, što pomaže u dužem održavanju sitosti. Otporni skrob se ne probavlja u tankom crijevu, već prelazi u debelo crijevo gdje fermentira pod uticajem dobrih bakterija, kako bi proizveo tvari koje pomažu u održavanju zdrave stijenke crijeva.

Preporučeni dnevni unos (RDI)

Preporučeni dnevni unos se odnosi na nivo dnevnog unosa hrane za pojedine nutrijente te je određen za različite dobne i polne grupe. Preporučeni dnevni unos je, u smislu hranjivosti, dovoljan za zadovoljavanje potreba gotovo svih zdravih pojedinaca (97 – 98 %) određene životne dobi.
Preporučeni dnevni unos se danas obično izražava ili u internacionalnim jedinicama (i.j.) ili u miligramima (mg), odnosno mikrogramima (μg).

Probiotici
Probiotici su bakterije koje potiču rast korisnih bakterija u crijevima. Hrana koja sadrži probiotike su jogurt i fermentirani mliječni napitci. Ravnoteža zdravih bakterija u crijevima je korisna za probavni sistem.

S

 

Saharidi
Saharid je tehnički termin koji se koristi za opisivanje šećera. Lanci šećera, ili saharida, sačinjavaju ugljikohidrate. Monosaharide čini lanac od jednog šećera; disaharid je lanac od dva šećera, a polisaharid od mnogo šećera.

Slobodni radikali
Slobodni radikali su visoko reaktivni spojevi koji nastaju u tijelu kao proizvod normalnog metaboličkog procesa i zbog vanjskih uticaja, kao što su pušenje, zagađenje zraka i izloženost suncu. Ako se nivoi slobodnih radikala u tijelu ne kontrolišu, mogu dovesti do oštećenja stanica. Antioksidansi koje proizvede tijelo ili se unesu putem hrane pomažu u kontroli nivoa slobodnih radikala.

Š

 

Šećeri
Također su poznati pod nazivom saharidi. Pripadaju grupi ugljikohidrata. Prirodni šećeri su fruktoza (većinom se nalaze u voću) i laktoza u mlijeku. Glukoza se nalazi u nekom voću i medu, a saharoza u šećernoj trski i šećernoj repi. Kolači, keksi i bezalkoholna pića sadrže dodani šećer.

Šećerni alkohol
Šećerni alkoholi su šećeri kojima su priključene alkoholne hemijske grupe. Isomalt, sorbitol, laktitol, maltitol, manitol, xylitol, eritritol su šećerni alkohol. U prirodi se nalaze u nekom voću i povrću, ali su uglavnom umjetno stvoreni. Šećerni alkoholi daju manje energije od običnih šećera i obično se koriste u hrani bez šećera, poput lizalica, žvakaćim gumama i u pastilama za grlo. Budući da organizam ne razgrađuje šećerni alkohol, pretjerano konzumiranje hrane koja sadrži šećerni alkohol može imati laksativni učinak.

T

 

Topiva vlakna
Topiva vlakna su vrsta prehrambenih vlakana za koje se smatra da pomažu u snižavanju nivoa holesterola. Beta Glukan je vrsta topivog vlakna koji se u velikim količinama može pronaći u zobi i ječmu. Topiva vlakna se nalaze i u voću i povrću, sušenom grahu i leći.

Trans-masnoće
Dva su izvora trans-masnoća. Trans-masnoće se u manjim količinama nalaze u hrani životinjskog porijekla, poput govedine i mliječnih proizvoda. Trans-masnoće se stvaraju kada tekuća biljna ulja koja prolaze kroz proces djelomične hidrogenizacije, koja se koristi za poboljšavanje stabilnosti ulja. Proizvođači hrane koriste djelomično hidrogenizirane biljne masnoće, jer to produžuje rok trajanja i daje hrani željeni ukus, oblik i sastav. Komercijalno proizvedene trans-masnoće se nalaze u margarinu, keksima, krekerima, prženoj hrani, tjestenini i ostaloj obrađenoj hrani.
Trans-masnoće su nezasićene masnoće kojima je struktura promijenjena procesom hidrogenizacije i, poput zasićenih masnoća, smatraju se „lošom“ vrstom masnoća, jer je dokazano da podižu nivo holesterola u krvi.

U

 

Ugljikohidrati
Ugljikohidrati su kratki ili dugi lanci šećera koji imaju važnu ulogu u ishrani i opskrbljuju tijelo energijom. Šećer, skrob i celuloza su vrste ugljikohidrata. Dobar izvor ugljikohidrata su hljeb, žitarice, riža, tjestenina, mahunarke, voće i neko povrće.

V

 

Vegetarijanstvo
Vegetarijanstvo je način ishrane koji se temelji na hrani biljnog porijekla. Postoje različite vrste vegetarijanske ishrane, kojima se mogu dodati različiti nivoi hrane životinjskog porijekla. Na primjer, veganska ishrana ne sadrži hranu životinjskog porijekla, lacto vegetarijanska ishrana uključuje mliječne proizvode, a ovo-lacto-vegetarijanci jedu mliječne proizvode i jaja.

Veličina porcije
Jedan od najboljih načina za održavanje zdrave težine je kontrola veličine Vaše porcije. Preporučena veličina porcije je, u pravilu, znatno manja nego što mislite. Veličine porcije su različite za svaku kulturu, kao i nutritivne potrebe djece, tinejdžera i odraslih. Stoga je razumljivo da veličine pakovanja obuhvaćaju široki spektar mogućnosti.

Vitamin A
Vitamin A se nalazi u hrani životinjskog porijekla, uključujući jetru, mliječne proizvode, žumanjce i neke masne ribe.Voće i povrće narandžaste i žute boje (npr. mango, mrkva) sadrži karotenoide, poput beta-karotena, koji se u organizmu pretvaraju u vitamin A. Vitamin A je važan za vid i rast, abeta-karoten djeluje kao antioksidans.

Vitamin B - skupina
Skupina vitamina B (B1(tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin), B5 (pantotenična kiselina), B6, B12, folna kiselina i biotin) se nalazi u mesu, peradi, proizvodima sa integralnim zrnima, mliječnim proizvodima, jajima, zelenom lisnatom povrću, orašastim plodovima i sjemenju. Njihova osnovna uloga u organizmu je u metabolizmu energije.

Vitamin C
Vitamin C ima ulogu u održavanju zdravog vezivnog tkiva, poput kože i hrskavice. Vitamin C je također antioksidans i može se naći u većini voća i povrća.

Vitamin E
Vitamin E u tijelu djeluje kao antioksidans. Vitamin E štiti mnoge tvari od oksidacije, ali je iznimno važan za održavanje stabilnosti staničnih membrana. Dobar izvor vitamina E su bademi, kikiriki i sojino ulje.

Vitamini

Vitamini su esencijalni mikronutrijenti i u tijelu se koriste za različite procese. Svrstavaju se u dvije grupe – topive u masnoći i topive u vodi. Vitamini topivi u masnoći su vitamini A, D, E i K. Skupina vitamina B (B1, B2, B3, B12), folna kiselina, biotin i vitamin C su vitamini topivi u vodi.

Z

 

Zasićene masnoće
Zasićene masnoće se obično nazivaju „lošim“ masnoćama, zbog svog utjecaja na nivo holesterola u krvi. Zasićene masnoće se uglavnom nalaze u mesu i mliječnim proizvodima, ali i palminom i kokosovom ulju.

Ž

 

Željezo
Željezo je mineral koje tijelo koristi za stvaranje hemoglobina, dijela crvenih krvnih zrnaca koji prenose kisik. Hrana koja sadrži željezo je meso, perad, mahunarke, zeleno lisnato povrće i hljeb i žitarice od integralnog zrna. Nedostatak željeza u ishrani ili slaba apsorpcija željeza može dovesti do anemije nedostatka željeza.

Žitarice integralnog zrna
Žitarice integralnog zrna je sjemenje biljaka poput pšenice, raži, kukuruza, ječma, riže i zobi.